Izbornik

Mediji, mladi i obitelj

7. rujna 2017. - Video


Još jedno originalno i vrlo poticajno predavanje na virovitičkom Festivalu radosne kulture. Docent Igor Kanižaj s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu virovitičkoj je publici govorio o utjecaju modernih medija na djecu i obitelji.

U vrlo živome i duhovitom predavanju, predavač je predstavio najnovije podatke istraživanja čiji je cilj bio utvrditi razinu utjecaja medija na svakodnevni život djece, pri čemu je iznio neke šokantne podatke o vremenu koje djeca u Hrvatskoj provode pred televizorom, ali i na društvenim mrežama, te igrajući video-igrice.
Podatak da 50% učenika koristi društvene mreže tijekom nastave u školi već je sam po sebi dovoljno alarmantan i poziva na ozbiljno promišljanje i svrhovitu akciju. No nije samo problem u duljini vremena koje djeca provode prateći medije ili igrajući se internetu: još su ozbiljnija i opasnija pitanja očuvanja privatnosti i sigurnosti djece, s obzirom na veliki broj prijetnji koje ona primaju tijekom boravka na mreži. U svemu je tome nezamjenjiva uloga roditelja, koji moraju pratiti svoju djecu na društvenim mrežama, za što je preduvjet da se sami posvijeste opasnosti za svoju djecu, te da se educiraju u načinima zaštite.

Osobiti su problem pri tome gotovo neograničena dostupnost nasilnih i pornografskih sadržaja na internetu, od kojih se djeca ne mogu zaštititi tek pukim zabranama ili tehničkim zaštitama, već ponajprije razgovorom i savjetom. Roditeljska je uloga pri tome nezamjenjiva i ne može se substituirati nikakvim školskim ili javnim programima. Pri tome je neophodno i poraditi na poboljšanju komunikacije u obitelji, koja je sve više ugrožena korištenjem medija.

U plodnoj i živoj diskusiji osvijetljeni su još neki aspekti problema, poput izloženosti reklamama, ali i temeljno pitanje medijske pismenosti, koju je neophodno razvijati i aktivno podsticati, i kod djece i kod roditelja.

Na kraju ostaje zaključak da svatko u svojoj domeni (roditelji, škole, javnost, ali i sami mediji) moraju odmah krenuti u konkretne akcije, jer je previše vremena izgubljeno, a problem rastućega internetskoga nasilja zahtijeva brže reakcije od strane državne regulative i svih onih koji donose odluke ili su zaduženi za sigurnost djece.